Milka u četiri priče

Živo sjećanje
na Milkine izvedbe

„Zar ovaj glas zamriješkaše tisuću brodova /
i spališe gorde kule Ilija?“

Milka Trnina rođena je 19. prosinca 1863. u Vezišću

Subotnja matineja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, 2. prosinca, održana je kao spomendan 160. rođendana Milke Trnine, čuvene sopranistice hrvatskog i svjetskog opernog pjevanja. Auditorij, koji gotovo da čuva živo sjećanje na Milkine izvedbe, okupio se kako bi popratio mlade nade hrvatske operne scene, uglavnom studente i studentice, prvake Muzičke akademije, koji su otmjena koraka prešli Trg Republike Hrvatske, usput zagrabili dušom u Zdenac života, kako bi iz dubine pluća i grla dupkom ispunili foaje Hrvatskoga narodnog kazališta zvučnim valovima i duhom Milke Trnine. Pritom je posebno nijansiranu i dirljivu Pepolijevu i Bellinijevu poludjelu Elviru izvela sopranistica Patricia Žudetić. S pravom se ti mladi izvođači nadaju karijeri usporedivoj onoj Milke Trnine, koja je arije izvodila u Austriji, Njemačkoj, Londonu, u Metropolitanu u New Yorku… popis je dug i impozantan. Cipele u koje bi oni trebali uskočiti, također. „Stojimo na ramenima divova.“

Hana Ilčić uz klavirsku pratnju Lane Bradić / Snimila Mara Bratoš / Izvor HNK u Zagrebu

S trunkom tuge u glasu Zdenka Weber primjećuje da je sve manje i manje zaljubljenika u život i djelo vezišćanskog slavuja, sve je manje članova Udruge poklonika Milke Trnine kojoj je ona predsjednica, sve je manje čuvara te ideje uzvišenosti Ljepote. Šteta, jer to je duga tradicija koja datira još iz 1898, kada su oduševljene gospođe u Münchenu otvorile klub koji je nosio ime Hrvatice iz jednog sela s manje od tristo ljudi. „Ovdje ću ostati, jer Eden je na tim usnama…“ Poput nedostižne Helene, i Milka Trnina ostat će nam tek legenda o kojoj čitamo, koju ne slušamo jer snimke ne postoje. A tako je i sama htjela.

----------------------------------------

Spomen-soba

Poput duhova stoljeća što odvajaju / Sezone bezbojnog vremena / Od dana na koje sjećanja uvijek ostaju, / Baš kao ti dani, bez bremena.

Spomen-soba u Domu kulture Milke Trnine u Vezišću / Izvor: Općina Križ

Milka Trnina rođena je 19. prosinca 1863. u mjestu Vezišće u današnjoj Općini Križ, a to mještani nisu zaboravili. U Domu kulture u tom mjestu oblikovana je spomen-soba hrvatske sopranistice rođene u mlinu na kraju Vezišća. Dom kulture povezuje skromne rodne godine i svjetsku karijeru kroz Lišanjske susrete Milke Trnine, a ovdje je postavljena i spomen-bista akademskog kipara Josipa Cmroka. U sam prostor smještena je zbirka predmeta posvećenih Milki Trnini iz Galerije Križ, poput umjetničkih djela Ljerke Njerš inspiriranih Milkom, povelje Zagrebačke županije kojom je Milka 2011. proglašena počasnom građankom te županije, originali osobnih pisama, fotografije, replike njezinih oprava.

Sjećanje na Milku Trninu održava se i kroz Milkin medenjak kao prepoznatljiv proizvod Općine Križ, poštansku marku iz 2013, a iste godine, kada je obilježena 150. godišnjica njezina rođenja, izdana je i monografija pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske.

------------------------------------------------

Broš u spomen ruskoga cara

„Ljubav – prvo i zadnje tkivo što prolazi kroz mijenu, / Svjetlost što živući svijet drži za sjenu, / Duh što za temporalni veo drži vrijedno, / Duše svih ljudi istkane u jedno.“

Broš – dar ruskoga cara Nikolaja II.  / Izvor: Muzej za umjetnost i obrt

Naša „najbolja i najimpozantnija Isolda“ gostovala je 5. lipnja 1896. u Moskvi prilikom svečanosti krunidbe posljednjega ruskog cara, Nikolaja. Nije bila jedina. Među 49 primadona, od kojih tucet svjetskoga glasa, prijavljenih na natječaj za primadonu u operi u povodu krunidbe, izabrana je gđa Siegfried Arnoldson, koja je za 80 tisuća kruna nastupila deset puta u Moskvi. Milku Trninu angažirao je njemački car Wilhelm II. da bi obradovao svoju rođakinju, rusku caricu Aleksandru Fjodorovnu. Valja istaknuti da krunidba ruskog cara nije bila singularni čin svršen polaganjem krune na plavokrvnu glavu, već općenarodno veselje koje je trajalo čitav mjesec, i koje je u jednom trenutku dovelo do stampeda siromašne raje koja se pomamila za besplatnim obrokom na polju. Epilog? Više od 1300 mrtvih.

Novookrunjeni car Nikolaj uz izraze je sućuti navečer otišao na bal u francusko veleposlanstvo. Bal se mora nastaviti. Na jednom takvom kasnijem okupljanju, u njemačkom veleposlanstvu, nastupila je Milka Trnina izvevši, na caričin zahtjev, Izoldinu smrt. O izazvanom oduševljenju svjedoči veliki broš u obliku zvijezde optočen briljantima i rubinima u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, a koji joj je nakon nastupa darovao car Nikolaj. Carica Aleksandra darovala je Milki briljantnu narukvicu, gospođa iz publike svoj prsten s velikim safirom i briljantima, a mladi oficir srebrni pojas sa svoje kozačke odore! Nije to bilo prvi put. U Münchenu, ili kako ga naši stari nazivaju, Monakovu, car Wilhelm joj je, nakon jednog nastupa, darovao „prekrasnu narukvicu sa državnim orlom i krunom u diamantih i rubinih“, a pri gostovanju u Zagrebu, u kojem se trajno nastanila 1913, dobila je na dar zlatnu narukvicu s briljantima. Većinu svojih dragocjenosti ostavila je raznim muzejima u Hrvatskoj. „Nijedan vjetar nije grub prema rijetkom cvijeću.“

Ljubav i čokolada

„Ljubav, što vriskom il’ šaptom ljudske glave uze, / Odakle sve oči crpe iskre za suze, /
Koja veže ramena il’ lancem, il’ krilom, /
Ljubav, koja je korijen i plod svôm silom.“

Konvencionalna priča će vam kazati kako je Carl Russ-Suchard, zet Philippea Sucharda koji si je dodao ženino prezime, nakon smrti Philippea juniora 1883. te Philippea seniora godinu poslije, preuzeo vlasništvo nad Suchardovom tvornicom čokolade u švicarskom Neuchâtelu. Istražujući nove proizvodne procese za čokoladu, koja je tada još bila relativno tvrda i gorka, Carl joj je dodao mlijeko i tako 1898. stvorio jedan od najpoznatijih svjetskih brendova, čokoladu Milka. Odatle i ime, iz njemačkog Milch + Kakao (Milka).

Je li čokolada Milka dobila ime po našoj Milki? / izvor je Pixabay

No konvencionalno je često sinonim za dosadno pa je nama svakako draža i zanimljivija legenda po kojoj je Carl Russ bio strastveni obožavatelj, ako ne i ljubavnik, naše sopranistice Milke Trnine te je njoj u čast novu, nježnu čokoladu nazvao njezinim imenom.

Ljubičastu boju 1901. odabrao je upravo zbog mekog, baršunastog glasa našega crnog trna, našeg kosa, Milke Trnine. Samo ako se usudite vjerovati.